AZIMUT

Klub Azimut osnovan je 2013.  sa ciljem promoviranja raznih kulturnih sadržaja neopterećenih formom i zadanim sadržajem već sa apsolutnom slobodom izražavanja.

Smješten u povijesno značajnom prostoru Šibenskih bunara , izgrađenih 1453 godine. Bunari su tada sadržavali 5 miliona litara vode te su srednjovjekovnom Šibeniku značili život. Danas, u Bunarima više nema vode. 

Danas u bunarima živi kultura.

Klub Azimut je također dobitnih mnogih priznanja struke za uređenje prostora te kvalitetu sadržaja koje nudi svojim posjetiteljima. Tako ćete u prostoru naići na razne izložbe suvremenih umjetnika, pronaći mnogobrojene fascinante umjetničke instalacije, uživati u koncertima , glazbi, te zasigurno ostati iznenađeni našim podzemnim svijetom i atmosferom.

Klub
Klub
Green Stage
Green Stage
Galerija
Galerija

Povijest prostora

Riječ je o vrijednom spomeniku kulture, šibenskoj gradskoj cisterni.  Dozvolu i 500 libri za gradnju cisterne Šibenik je dobio od Venecije 1445. godine, a ugovor o izgradnji potpisan je, nakon sušna ljeta, iduće godine, i to s majstorom Jakovom iz Trana, poznatim graditeljem cisterni, koji se ranije spominje i kao graditelj korčulanske katedrale sv. Marka. Evo i jedne zanimljivosti: nadzorni “organ” u gradnji cisterne bio je Juraj Dalmatinac koji je u to vrijeme imao manje posla oko katedrale…
Lokacija za gradnju cisterne određena je izvan gradskih bedema, odnosno na današnjemu mjestu, između katedrale i Sv. Dominika. Za gradnju je bio uveden i poseban gradski porez, a trajala je od 1446. do 1453. godine, dočim su bunarske krune građene do 1449. godine.  Bunari su sadržavali oko 5 milijuna litara (28800 barela) svježe vode. Kako bi se mogla spremiti tolika količina , dno su bunara graditelji morali spustiti ispod razine mora. Vodu su građani grabili iz četiri zdenca na svodu bunara. Od druge polovice 19.stoljeća bunare više nije nitko koristio. Voda za piće stizala je do šest fontana u gradu  s obližnjih slapova na rijeci Krki.

 No, u Drugom svjetskom ratu, sve do 1943. godine,  bunari su služili kao sklonište od zračnih napada, te su potom napušteni sve do 2004. kada godine počinje njihov novi život.