BORIS LEINER - "Oblik i zvuk"

Galerija Azimut otvara sezonu u zatvorenom posebnom izložbom.

Uz izložbu u kutku galerije Boris će postaviti svoje rock memorabilie te će se na otvorenju uz kratko predstavljanje moći kupiti njegova knjiga "Sve bio je ritam".

Portretiranje osoba javnog života dovodi nas u vezu s osnovama Pop arta šezdesetih koji želi ukinuti granicu „visoke i popularne kulture“ naslanjajući se na masovnu kulturu. To je vidljivo u skulpturama autora koji bira poznate osobe glazbene i kazališne scene. Portreti su prepoznatljivi, „živi“, s izrazom lica koji je neposredan, autentičan, naglašenih crta lica i izražen vjerodostojnošću kontaktiranja sa samim autorom. Umjetnik vješto izražava stvarne proporcije te sugerira karakter i životnost osobe poentirajući trenutak u njihovom životu kojem i mi postajemo svjedoci. Čini mi se kao da pjevač/ica udiše zrak prije pjevanja ili glumac prije izgovaranja teksta te kao da su se u trenutku pauze zamislili u određenom trenutnom raspoloženju.

U likovnom oblikovanju Leiner pokazuje vještinu akademskog obrazovanja i ostaje u mimezisu udubljeno izbočene mase kojom se izražavaju oblici ljudskog tijela. Igra se s različitim karakterima površine koja ovisi i o kiparskom materijalu. U kiparskoj klasi slušali smo kako skulptura ne podnosi boju (osim patine) i u većini radova Leiner je to poštivao. Odmak od toga je portret Jimi Hendrixa oslikan plohama boje jasnih granica u kojima vidimo odnos svjetla i sjene, obojena svjetla reflektora, vlastitu viziju ili interpretacija stanja čime je utjecaj Pop arta potvrđen (sjetimo se Warholove Merlyn Monroe u različitim bojama).

Izražavanje umjetnika tu ne prestaje i Boris stavlja u rečenice svoje autobiografske dogodovštine. Iako je u intervjuima negirao, na upit, svaku literarnu namjeru on se „laća pera“ i opisuje dinamične godine svoje bogate karijere. Tematske anegdote putujućeg bubnjara traže za svoj opis parafraziranje kultne američke serije u „lude osamdesete“.

Desetljeća kaosa i kriza u „20. stoljeću koje je (ostalo) u retrovizoru“ sada s nostalgijom nazivamo normalnim dok se pred nas stavljaju novi izazovi novog vremena u novom normalnom. Udaljeni smo jedni od drugih bez mogućnosti praćenja ritma i zajedničkog pulsiranja na glazbene poticaje i vibracije.

Što kaže Boris Leiner danas i kako komentira situaciju u kojoj kao da su se obistinile slutnje njegove poruke „Zaljubite se i ljubite prije nego svi završimo u sajber spejsu“?

Nevenka Miklenić, prof.

BORIS LEINER (Čakovec, 1957.)

Jedan je od najuglednijih naših multivalentnih umjetnika. Studirao je kiparstvo na Likovnoj akademiji u Zagrebu, ali se veoma rano počeo baviti glazbom. Kao bubnjar svirao je u najpoznatijim bendovima novog vala: Azri, Haustoru, Vješticama, a 1983. osnovao je reggae bend Naturalna mistika. Zadnji takav pokušaj bio je Leiner&Hrnjak, sastav kojem su se povremeno pridruživali i drugi poznati muzičari.

Iako je muzika znatno obilježila njegovu karijeru, Leiner se posljednja tri desetljeća intenzivno bavi skulpturom.

Još je 1989. godine napravio projekt Ples skulptura, da bi 1998. pokrenuo Likovni orkestar. On je bio zamišljen kao kolonija glazbenika koji se bave likovnim izražavanjem (Gobac, Percel, Urban, Yaya, i drugi). Postavili su nekoliko zapaženih skupnih izložbi, a Leiner je svoju prvu samostalnu izložbu ostvario tek 2007. godine u Muzeju Međimurja u Čakovcu. Nakon toga uslijedile su brojne druge izložbe i predstavile ga kao jednog od najboljih domaćih kipara portretista.

Kao pisac ogledao se izdavanjem biografije Sve bio je ritam koja je izašla 2020. godine i postala nezaobilazno štivo za povijest novog vala na ovim prostorima.