ANTE ŠIMIĆ-izložba fotografija

"Tisuću lica žene" - izložna fotografija Ante Šimić

O autoru:

Rođen u Kninu 24.01.1980.g. Zaposlen u Kninskom muzeju od 2011.g. te trenutno obnaša funkciju v.d. ravnatelja. S obzirom na prirodu posla, prije četiri godine pokazuje prvi interes za fotografiju. Nakon početnog istraživanja i usavršavanja raznih fotografskih tehnika, koje je uzgred rečeno sam svladao koristeći isključivo razne edukativne sadržaje na internetu, fokusira se najviše na motiv žene. Sudjelovao je na grupnim izložbama u Lisabonu i New Yorku, objavljivan u više fotografskih časopisa, često objavljivan i nagrađivan na stranici 1x.com, te finalist 35 awards 2021.g. u kategoriji „Motion“. Sve ga je to dodatno motiviralo da se odluči na prvu samostalnu izložbu fotografija pod nazivom „Tisuću lica žene“ 19.05.2022.g. u galeriji Azimut.

O izložbi: Svatko od nas koji se bavi fotografijom prolazi kroz razne faze, razne želje, razne fotografske snove... Kroz ovladavanje tehničkim elementima, kroz učenje onog najbitnijeg i onog što nam u našem prekrasnom hobiju koji se zove "Fotografija", pomaže da dobijemo ono što želimo. Ono što vidimo mi, kao pojedinci, a da bi se svidjelo u prvom redu nama, a onda i gledateljima i uživateljima u naše foto uratke. Svi prođemo i kroz pejsaže, i makro svijet, i „riblje oko“, i širokokutni i kroz fotografiranje teleobjektivom. Onda se „uhvatimo u koštac“ s uličnom fotografijom. A kroz svo vrijeme nastojimo se učiti portretu. Fotografiji tijela. Polako krenemo u svijet crno bijele fotografije, vadeći iz sebe onaj fotografski iskon, sakriven duboko u nama. Pustimo ga da bukne, da krene u pravcu koji nam najviše odgovara. Rijetkima uspijetaj svoj iskon pronaći i dovesti ga gotovo do savršenstva. Naravno, ovisimo i o opremi s kojom raspolažemo. Ali, i u fotografiji itekako vrijedi ona „boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije srce u junaka“. Pišući ovo, u prvom redu sam mislio na poštovanog kolegu Šimića, koji me već dugo oduševljava svojim fotografijama. Svojom upornošću, znanjem i željom za napredovanjem. Jer, stvarno je ono čime se on odlučio baviti posebno teška kategorija u našem, nazovimo ga – fotoamaterizmu. Kad to kažem, mislim na uvjete i dosjetke kojima treba pribjeći u našim fotografiranjima. U prvom redu portret koje treba posvetiti izuzetnu pozornost i gdje se dobra fotografija ne može napraviti bez dobre, najprije tehničke, a onda, nazovimo je i umjetničke podloge. U kombinaciji s predmetima – prozorom, velom, kišom i vodom... Onda izuzetno žensko tijelo u pokretu, uhvaćen trenutak, milisekunda. Gdje vse vidi napor svakog mišića i mirnoća lica... Znalački koristeći postavke, autor nas upućuje na oči, na pogled modela, a sve ostalo zanemaruje, koristeći, kako mi kažemo – dof, to jest postavke otvora blende. U skoku i vodi znalački koristi i ekspoziciju zaustavljajući sasvim kratki trenutak u neminovnom protoku vremena. I onda dolazimo do svjetla. Do „lova“ na svjetlo. Koje treba itekako znati uhvatiti i ukomponirati model u ono što hoćemo. U igru svjetla i tame. U prekrasni mistični svijet crno bijele fotografije. I to uradaka koje, moram to napisati, mogu napraviti samo znalci koji su ovladali svim elementima camere obscure. A u sebi imaju urođeni kod za odabir kadra. I zato mi je velika čast što mogu napisati predgovor prvoj izložbi poštovanog kolege Šimića.

Čestitam! mr. sc. Željko Krnčević, dipl. arheolog