Palestine Cinema Days Around the World

Palestine Cinema Days Around the World: dvije filmske priče o Palestini u Azimutu

U sklopu međunarodne inicijative Palestine Cinema Days Around the World, u Azimutu će biti prikazana dva filma koja Palestini pristupaju iz različitih vremena i različitih filmskih perspektiva – dokumentarni klasik The Dream redatelja Mohammada Malasa i kratki filmski esej Cvijeće stoji tiho i svjedoči (The Flowers Stand Silently, Witnessing) redatelja Thea Panagopoulosa.

Palestine Cinema Days Around the World globalna je inicijativa koja palestinske filmove i priče istoga dana donosi publici diljem svijeta. Pokrenuta je 2023. godine, kada je nakon otkazivanja jubilarnog desetog izdanja festivala Palestine Cinema Days organizirano 171 prikazivanje u 41 zemlji. Inicijativa je nastavila rasti, a 2025. obuhvatila je više od tisuću projekcija u više od 80 zemalja. Četvrto izdanje održava se 2. studenoga 2026., na 109. godišnjicu Balfourove deklaracije.

Program organizira Filmlab Palestine, a ideja projekta je kroz zajedničko globalno filmsko platno omogućiti palestinskim pričama, sjećanjima i filmskom stvaralaštvu da putuju preko granica.

The Dream — Mohammad Malas

The Dream (Al-Manam) iz 1987. godine, u trajanju od 45 minuta, nastao je iz razgovora koje je sirijski redatelj Mohammad Malas 1980. i 1981. vodio s više od 400 palestinskih izbjeglica u logorima u Libanonu. Umjesto da ih pita samo o svakodnevnom životu, Malas ih je pitao – što sanjaju dok spavaju.

Nakon masakra u Sabri i Šatili 1982., u kojem su stradali i neki od ljudi koje je snimio, Malas je prekinuo rad na projektu. Materijalu se vratio 1986. i iz opsežne arhive oblikovao film koji kroz snove, sjećanja i osobna svjedočanstva govori o iskustvu palestinskih izbjeglica.

Cvijeće stoji tiho i svjedoči — Theo Panagopoulos

Cvijeće stoji tiho i svjedoči (The Flowers Stand Silently, Witnessing) kratki je dokumentarni filmski esej Thea Panagopoulosa iz 2024. godine, u trajanju od 17 minuta. Film polazi od rijetkih arhivskih snimki palestinskog divljeg cvijeća iz 1930-ih i 1940-ih koje je snimio škotski misionar.

Panagopoulos, redatelj palestinskog podrijetla koji živi u Škotskoj, pronađeni arhiv pretvara u promišljanje o tome tko snima, što kamera odlučuje pokazati, a što ostaje izvan kadra. Cvijeće tako postaje polazište za priču o ljudima, zemlji, sjećanju i načinu na koji filmska slika može istodobno biti sredstvo svjedočenja, ali i brisanja nečije prisutnosti. Film je osvojio nagradu za najbolji kratki film na IDFA-i 2024.

Palestine Cinema Days Around the World ove filmove povezuje u zajednički prostor gledanja i sjećanja – prostor u kojem film postaje način čuvanja priča koje bi inače mogle ostati neispričane.