Šaptanje bankomatima

Izložba „Šaptanje bankomatima“ zamišljena je kao kompozicija likovnog elementa (grafika) i
književnog teksta (mikro proze). Ovaj relativno neuobičajeni spoj dvaju umjetničkih izričaja sa
prezentira se publici na više nivoa, komunicira tekstualno i vizualno, te omogućava različite vrste
interpretacije; vizualnim podražajem intenzivira osjećaj koji nose tekstovi.
Proces stvaranja mrlja Meić je započela proučavanjem slučajno nastalih mrlja iz zbilje, te
istraživanjem mogućnosti tradicionalnog dubokog tiska grafičkog medija. Umjetnica traži način da
kroz „ljepotu slučajnosti,“ harmoniju mrlja zaroni dublje i gledajući u jednostavne likovne elemente
stigne osjetiti, promisliti, doživjeti. „Čitajući priče, listajući postojeće grafike tražila sam detalje,
zoomirala, okretala, brisala, docrtavala, digitalno reagirala i intervenirala na vlastite skenirane
grafike. Ponekad izdvajajući svega jednu liniju iz cijelog papira, ili milimetarsku točkicu pored
ogromne mrlje. Takav pristup dozvolio je slobodnije i direktnije prenošene misli nakon pročitane
priče. U želji da se riječi ne odvajaju od likovnih elemenata, reagirala sam impulzivno.“ Objašnjava
proces stvaranja Meić.
Jedna od „početnih pozicija“ suradnje dvoje umjetnika, bilo je promišljanje o prevelikom broju
informacija, sterilnosti današnjih vizualnih podražaja i pitanjima kako i zašto odabiremo i odbacujemo
neke sadržaje. Lutanjem oka vidokrugom odabiremo nama poznate prikaze, a apstraktne likovne
elemente poput mrlje na zidu ili istrošene zebre na cesti ignoriramo, ne opažamo. Slično se događa sa
kraćim formama teksta (poezija, mikro proza, kratke priče…) koji u kakofoniji moderne komunikacije
ne dolaze do izražaja, utopljeni su, jer su i po prirodi tiši, kontemplativniji. Dodatno, likovna
komponenta značajno definira tekst: dinamika pisanog, sadržaj i zadani okvir likovnog djela,
ograničavaju prostor teksta, a ipak mikropriča posjetitelja ostavlja s emocijom, slikom u glavi; ne
doslovno zapamćena, nego kao osjećaj.
Umjetnici tako „glorificiraju“ jednostavne čiste vizualne sadržaje i kratke književne forme, ukazujući
na važnost zapažanja, čitanja, gledanja i doživljavanja.
Šaptanje bankomatima zamišljena je kao putujuća izložba.

Ivan Jozić (1981., Zenica) diplomirani je ekonomist, autor zbirke priča Muška svinja i dvadeset očajno ljubavnih. Finalist i pobjednik nekoliko književnih natječaja u Hrvatskoj i regiji. Priče su mu uvrštavane u više domaćih i regionalnih antologija i publikacija. Na Sajmu knjiga u Frankfurtu sudjelovao kao jedan od predstavnika Hrvatske 2016. godine. Živi i radi u Zagrebu.

Vida Meić (1991., Čakovec) diplomirala je grafiku na Nastavničkom odsjeku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu s pohvalom Summa Cum Laude. Dobitnica je sedam nagrada za umjetnički rad, od kojih se ističu Erste Grand Prix, nagrada Grafičke zbirke NSK te MSU nagrada. Izlagala je na tridesetak skupnih izložbi i tri samostalne. Radi kao asistentica na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.